srijeda, 19. veljače 2020.

Nema veze...
Parola koja je toliko smeća pod tepih ugurala da se čini kao da krtičnjake skriva ispod tkanja.
Progutaj, nema veze. Ne osvrći se i ne broji brazgotine koje su ti na srcu urezali poput recki na zidovima samica nekih zatvora u Južnoj Americi.
Batali, ma hajde!
Ne budi cendrava i ne cmolji nad tugom minulih minuta bez prava na vlastitu sjenu. I ona te se odrekla. Prevše sliniš... Prijeđi preko tih miniranih mostova, šta rijeđi, ženo, preleti, srušeni su, šta te briga?! Očvrsni! Napni mišiće! Navuci masku i samo se cerekaj!
Ne broji više koliko si puta umrla, koliko si vlastitih leševa preskočila jer se ta parola izvikivala duž svih trgova tvoga svijeta.
Ne broji više grobove vlastitih snova niti mauzoleje budućih uspomena!
Zaboravi, nema veze...
Otresi prašinu gorčine koja ti žuč uzburka na sam spomen nekih davnih godina, ulij malo slatkog u te pehare, promućkaj i izlij u sebe deci ili dva zaborava...
Pojedi govno i zapakiraj se u celofan; bacaj glupe baze i neka misle da si na vrhuncu vlastite kreativnosti; neka se dive snazi i umijeću parole "nema veze" provedene u praksu.
Nemaju pojma!
Ne ide parola u srce! Parole su samo riječi; mrtva slova na papiru koja ne dišu, ne ljube, ne krvare. Samo - guše. Pod mrtvim valovima drže uspomene moje, tvoje, naše i utapaju ih nemilice jer - nema veze... Zemljom crnom prekrivaju mi istinu, doživljaje, tamu tamom pokapaju, ali - nema veze... Slobodu otimaju mojem dahu, vrištim samo u sebi samoj, s vrhunaca planina do unedogled sebe; ne daju mi da glas pustim, pa ipak - nema veze...
Gutaj, prijeđi, zaboravi; nema veze...
Kakve veze?
Ali - ima veze!
I što bješe i što jest; niti klupka zapetljana klupko čine!
Svaki utor priču priča; svaka brazda ime ima; ožiljcima uspomena doživljenih išarana...
Ima veze!
I oružje koje držali su krvnici koji parole izvikuju na stupovima gdje su savjest razapeli, to oružje oči pamte, uši čuju metke i sijevanje mačeta u noći... Miris krvi iz vlastita srca... Pamti srce...
Ima veze!
I oči krvnika u kojima nije ostalo ništa osim zjenica; niti ono hladno - "nema veze"...
I ruke snažne, i užeta kojima sapinjaše dah u njedrima, bez slobode, bez prava i bez zraka...
Ima veze!
Minuše dani, sati otkucaše, proletješe minute... U vječnome - nema veze.
Ali, ima veze...


Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...