Danas sam Te tražila...

U Domu Tvome, među licima poznatima, među nabranim obrvama, među usnama stisnutima u gorčinu dok ime Tvoje slave.

Nisam Te pronašla...

U stiscima ruke, pozdravima hladnim, naklonima glave mislima prijezira ispunjenih i pogledima ispod očiju preko kojih je navučena koprena očaja samoprijezira.

Nisam Te pronašla...

Tražila sam Te u pjesmi, u stihovima koje naizust recitiraju usta iz kojih je tenutak ranije izišla salva uvreda na račun nekoga u neposrednoj blizini; u melodiji koja bi strujala udovima da joj se samo predaju i dadnu biti poneseni.

Nisam Te pronašla...

U ljudima i njihovim sjenama na jesenskom suncu asfaltom prolivenima, skoro k`o u bijegu od vlasnika, ukočena, uštogljena, zamrznuta stava u trenutku, poput fotografije. U nepoznavanju najbližih i okretanju glava jedni od drugih, čak i u trenucima molitve i one, maloprije spomenute, pjesme.

Nisam Te pronašla...

Tražila sam Te u svakodnevnim poslovima, na intenetu sam Te tražila, među svetim sličicama, emotikonima koji drže ruke sklopljene na molitvu, mnogim citatima iz života poznatih svetaca, lajkovima, dijeljenjima, šarenilu virtuale... Ali, nisam Te pronašla...
Gdje Si se danas sakrio?
Svoje Lice od mene zaklonio?
Ne čuh Ti glas danas u zaglušujućoj buki samosažaljenja, krivnje i bijesa. 
Ni vidjeh Tvoj pogled blag iza vjeđa optužbi, srama i egomanijačkih optuživanja.
Ne osjetih lahor dodira Tvoje ljubavi u vortexu svih "zašto" i nikada obznanjenih "zato".
Nisam Te pronašla u moru svijeta jer sam danas samo u nj i gledala; u nj projicirala sebe i svoju žuč prolijevala po "prošlost - budućnost" valovima. 
U most sadašnjosti, na kojemu stojim, danas nisam ni zagledala.
Nisam Te pronašla u uraganu svojih bjesomučnih traženja jer danas, sve što sam tražila, nije imalo veze s Tobom.
Danas sam ja bila žedna, ali ne Tvoje vode, već onih otužnih kapljica gorčine kojom se moja gorčina utažuje. Bila sam gladna, gladna tuđih krivnji i puzanja i dominacije i vlasti i časti... Danas sam skrenula s "druma" i hineći da tražim Tebe, tražila sam "sebe".
Nisam se pronašla...
Ni u bijesu, ni u suzi ( da je bila samo jedna, možda bi i vrijedila, ovi potoci su ionako već ustaljena shema nekih starih priča ); ni u parajućem vrisku, a ni u lomu ionako okrhnutih posuda u kojima smo čuvali očekivanja, povjerenje i - nadu. 
Nisam bila niti krvnik, a nit` žrtva; niti sudac, ni porota, niti okrivljenik; niti čovjek, a nit` sjena.
Sakrivena ja od lica Tvoga; postiđena, odmetnuta; i od glasa i ljubavi, poput neke tuđinke velom ponosa i predrasuda zaklonjena.