četvrtak, 12. rujna 2019.

Pa kud si prije odrasla?
Jučer, evo, tek jučer sam te rodila!
Kuda žuriš tako skockana?
Vjeruj mi - za sve imaš vremena!
Tako lijepa, tako mila,
nježna poput leptirovih krila.
S druge strane oštra, tvrdoglava
već me od puberteta tvoga lovi strava!
Pametna na mamu
i lijepa na tu damu,
na tatu si nemoguća,
bahata i sve ljuća!
Moj si sav svijet,
a znam da uskoro počinje tvoj let.
Biti ću tvoje gnijezdo i luka,
biti ću tvoja desna ruka,
biti ću uvijek tvoja sjena,
čak i kad postaneš odrasla žena.
Biti ću tu kada ti suze obliju lice
i kad ti se smijehu pridruže ptice;
kad sve budeš znala i sama
i kad te sapletu sa zagonetkama.
Ti samo rasti i budi
Al' ne kao današnji "in" ljudi!
Čuvaj to srce toplo i meko
Danas - sutra biti će rijetko.
❤❤❤

četvrtak, 5. rujna 2019.


Počinje li put
Zamahom prvim
Drvena vesla
Ili odlukom
Srce koju rodi
U ideala svojih
Zanosu
Gdje mjesta nema
Ponosu?
Kuda plovi
Tvoja barka?
U tren oka
Nestade k'o varka!
Sunce hrli moru
Svome
Vali jure ljubavniku
Nevidljivome.
Jesi'l hrabra
Ili samo luda,
Znaš li pravac svoj
Il' vrludaš kojekuda,
Čiji teret bacaš
S leđa,
Kakve propise morala,
Ćudoređa?
Odlaziš li
Il' se vraćaš?
Luku ljubiš,
Na divljinu apeliraš,
Zadnjom zrakom
Milovana,
Voljena u sutonu
Dana.
Počinješ li
Putovanje
Ili samo vježbaš
Sanje,
Igraš li se, mila,
Bjega
Da zaintrigiraš
Nekog - "njega"?
Usred svojeg mora
Plovi!
Svoje valove hrabro
Lovi!
Skupi vjetar
U svoja njedra,
Raširi ruke
Pokori jedra!
Pleši pučinom
Života svoga
Rulet odabira
Nije za svakoga.
Ne budi sjena
Na valovima strepnji
Ukroti more
Svojih čežnji...
Stopljena sa sobom
U barci svojih nada
Utonula u suton
Ljubavi svih balada
Obrisi tvoji
Nestaju u noći
Vratiti ikad
Hoćeš li se moći?
( photo by Dalibor Prodo Prodanić )




ponedjeljak, 2. rujna 2019.

Trčiš li, dušo, na svoju tisućitu manikuru koja ti služi samo da se klinke u tramvaju dive tvojim urnebesno dugim noktima, a da se istovremeno one malo starije, s dozom zavisti, pitaju kako, do bijesa, s time obrišeš guzicu?? I sebi i djetetu, ako ga imaš.
Nacrtala si obrve trajnom bojom iako imaš svaku dlaku svojih prirodnih i ne znaš, hvala Bogu, kako je biti bez njih; napumpala si ćubice i zategnula podbradak, ispeglala svoje bore oko očiju i usana da sakriješ tragove smijeha i prirodnosti na svojem licu. Ne zato što ti smeta, nego zato da bi se drugi divili tvojoj umjetno izazvanoj dobrodržećnosti. ( Anić se okreće u grobu 😎 )
Grudi si povećala za nečije hrapave i grube ruke, dupe ti je kao trokrilni ormar, ali to se sad tak' nosi ( pa što bi svijet rekao da si ti "demode"?! ) - dupe o koje će se trljati neki neandertalci koji modu i ne prate, nego samo svoje niske nagone. Dupe koje danas jest, sutra više nije.
Ne za sebe, već za drugog.
Oblačiš se izazovno, rasparano, obnaženo - misliš da je sexy - jest, sexy, ali ne tebi, opet, rajcaš nekog crva sa alkoholnim zadahom iz usta i njegove te prljave misli i lascivne primjedbe srozavaju ispod granice ljudskog dostojanstva.
Žuriš li se na ugradnju ekstenzija i ravnanje tvoje prirodno predivne kovrčave grive da bi udovoljila sebi i svojim potrebama ili da ti publika na društvenim mrežama opaljuje lajkove i divi se tvojoj "hrabrosti", "odvažnosti", "inovativnosti", etc., etc.
Čemu? Koga želiš impresionirati?
Sav aplauz tvoje publike neće nahraniti sirotu u tebi. Svo divljenje prevrtljivih hijena neće ispuniti rupe tvoga samopoštovanja. I svi "one-night-standovi" neće te lansirati usred kvalitete.
Tvoje kvalitete.
I zato - pročačkaj malo ispod sveg tog kreča na tvom licu. Zaplači. Viči. Grebi.
Dok ne dođeš do - sebe.
A potom - just do it

Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...