četvrtak, 12. rujna 2019.

Pa kud si prije odrasla?
Jučer, evo, tek jučer sam te rodila!
Kuda žuriš tako skockana?
Vjeruj mi - za sve imaš vremena!
Tako lijepa, tako mila,
nježna poput leptirovih krila.
S druge strane oštra, tvrdoglava
već me od puberteta tvoga lovi strava!
Pametna na mamu
i lijepa na tu damu,
na tatu si nemoguća,
bahata i sve ljuća!
Moj si sav svijet,
a znam da uskoro počinje tvoj let.
Biti ću tvoje gnijezdo i luka,
biti ću tvoja desna ruka,
biti ću uvijek tvoja sjena,
čak i kad postaneš odrasla žena.
Biti ću tu kada ti suze obliju lice
i kad ti se smijehu pridruže ptice;
kad sve budeš znala i sama
i kad te sapletu sa zagonetkama.
Ti samo rasti i budi
Al' ne kao današnji "in" ljudi!
Čuvaj to srce toplo i meko
Danas - sutra biti će rijetko.
❤❤❤

četvrtak, 5. rujna 2019.


Počinje li put
Zamahom prvim
Drvena vesla
Ili odlukom
Srce koju rodi
U ideala svojih
Zanosu
Gdje mjesta nema
Ponosu?
Kuda plovi
Tvoja barka?
U tren oka
Nestade k'o varka!
Sunce hrli moru
Svome
Vali jure ljubavniku
Nevidljivome.
Jesi'l hrabra
Ili samo luda,
Znaš li pravac svoj
Il' vrludaš kojekuda,
Čiji teret bacaš
S leđa,
Kakve propise morala,
Ćudoređa?
Odlaziš li
Il' se vraćaš?
Luku ljubiš,
Na divljinu apeliraš,
Zadnjom zrakom
Milovana,
Voljena u sutonu
Dana.
Počinješ li
Putovanje
Ili samo vježbaš
Sanje,
Igraš li se, mila,
Bjega
Da zaintrigiraš
Nekog - "njega"?
Usred svojeg mora
Plovi!
Svoje valove hrabro
Lovi!
Skupi vjetar
U svoja njedra,
Raširi ruke
Pokori jedra!
Pleši pučinom
Života svoga
Rulet odabira
Nije za svakoga.
Ne budi sjena
Na valovima strepnji
Ukroti more
Svojih čežnji...
Stopljena sa sobom
U barci svojih nada
Utonula u suton
Ljubavi svih balada
Obrisi tvoji
Nestaju u noći
Vratiti ikad
Hoćeš li se moći?
( photo by Dalibor Prodo Prodanić )




ponedjeljak, 2. rujna 2019.

Trčiš li, dušo, na svoju tisućitu manikuru koja ti služi samo da se klinke u tramvaju dive tvojim urnebesno dugim noktima, a da se istovremeno one malo starije, s dozom zavisti, pitaju kako, do bijesa, s time obrišeš guzicu?? I sebi i djetetu, ako ga imaš.
Nacrtala si obrve trajnom bojom iako imaš svaku dlaku svojih prirodnih i ne znaš, hvala Bogu, kako je biti bez njih; napumpala si ćubice i zategnula podbradak, ispeglala svoje bore oko očiju i usana da sakriješ tragove smijeha i prirodnosti na svojem licu. Ne zato što ti smeta, nego zato da bi se drugi divili tvojoj umjetno izazvanoj dobrodržećnosti. ( Anić se okreće u grobu 😎 )
Grudi si povećala za nečije hrapave i grube ruke, dupe ti je kao trokrilni ormar, ali to se sad tak' nosi ( pa što bi svijet rekao da si ti "demode"?! ) - dupe o koje će se trljati neki neandertalci koji modu i ne prate, nego samo svoje niske nagone. Dupe koje danas jest, sutra više nije.
Ne za sebe, već za drugog.
Oblačiš se izazovno, rasparano, obnaženo - misliš da je sexy - jest, sexy, ali ne tebi, opet, rajcaš nekog crva sa alkoholnim zadahom iz usta i njegove te prljave misli i lascivne primjedbe srozavaju ispod granice ljudskog dostojanstva.
Žuriš li se na ugradnju ekstenzija i ravnanje tvoje prirodno predivne kovrčave grive da bi udovoljila sebi i svojim potrebama ili da ti publika na društvenim mrežama opaljuje lajkove i divi se tvojoj "hrabrosti", "odvažnosti", "inovativnosti", etc., etc.
Čemu? Koga želiš impresionirati?
Sav aplauz tvoje publike neće nahraniti sirotu u tebi. Svo divljenje prevrtljivih hijena neće ispuniti rupe tvoga samopoštovanja. I svi "one-night-standovi" neće te lansirati usred kvalitete.
Tvoje kvalitete.
I zato - pročačkaj malo ispod sveg tog kreča na tvom licu. Zaplači. Viči. Grebi.
Dok ne dođeš do - sebe.
A potom - just do it

 Može li ovo boljeti malo više? Može li me jecaj  parati malo tiše? Možeš li me danas rastgati malo jače? Želiš li da suze ipak ispred krvi ...