petak, 28. prosinca 2018.

NOVA GODINA

Prošla je godina
još jedna sada je stara,
nanovo bez sjećanja
aveti iz ormara,
u celofan umotanih
varljivih slika,
šarenih i sjajnih,
al` izgubljenih prilika,
po mozaiku od stakla
zaboravom hodam,
još jednom ljetu
nemam što da dodam,
a nit` oduzimam
jer nemam od čega,
duhovi su uspomena
nekog lanjskog snijega...

Odlazi vrijeme,
ta bitanga vješta
moje rođendane
u okvire svoje smješta,
varljivi mangup
što rotira zore,
mjesečeve mjene,
produbljuje bore,
smije se kradom
dok na sujetu vreba
lukavošću prepredenog,
a gladnog tetrijeba...

Ne osvrćem se
za sobom,
tamo ničeg nema,
samo šarenim staklom 
obojena pahulja 
nekih drukčijih zima
u kojima i tuga
svoja sjećanja ima,
ledom sjete
virtuozno kližem -
"Ne živim ja u prošlosti!" -
vrlo vješto lažem...

Prošli su dani,
sada novi slijede,
red za redom
očekivanja bijede,
neke nove krivnje,
neka stara sranja
vući ćeš iz jučer
u sutrašnja stanja,
duhovi će stari
omotati svoje prste
oko tvojih nogu,
nemani svake vrste...

Tako prođe jedna,
a druga već ju stiže,
ode čak i život
dok nas ego prestiže,
oprosta ni za sebe
nema da ga damo,
ža od drugih - sve -
očekujemo "samo",
prođoše dani,
tjedni i mjeseci,
"dal` je vrijedilo?" -
 samo mi to reci...

U vrtlogu minuta
razbijenih poput stakla
nestale su riječi
obećanoga spektakla,
prosulo se vrijeme
kroz godišnja doba,
četiri su bile mjene,
al` ista tjeskoba,
čekanja onoga što
neće stići,
sanjati nekoga
kome nećeš ići...

Prošlo je vrijeme,
godina još jedna
bijaše brza, mahnita,
bespoštedna,
kroz dijapazon slika
crno - bijelih aleja
ne miču se sjene
u proslavi jubileja,
Moliere da sam
razumio bi svatko,
eh da mi se prisjetiti -
barem na kratko...







Nema komentara:

Objavi komentar

 Nije još puno ostalo 2 cigarete i deci bijelog vina na dnu boce 1 tramvajska karta i rukavice kojima su se rašili šavovi Nema to veze Otvar...