petak, 26. listopada 2018.

Slika za slikom
prolazi sjena,
šuštavim sagom
lišća obojena,
paleta života
kroz tepih što svira,
pjesmu od vjetra
nevidljiva glasovira,
prekrivena stopala
pokrivkom žutom
nestaju, tonu
zavedene zamišljenom
flautom,
kroz ćilim crveni
jesen zaječi
kao praporci zrakom
cimbal zazveči...

Svjetlom ugrijana,
sigurna i snena
pleše sa sobom sama
jedna izmišljena sjena,
vratilo ju doba
dobu nekom,
srce titra i treperi
zagrljeno s jekom,
u naručju deja vu`-a
otplovila lišćem zlata,
jedrenjakom uspomena
i sjete brata,
ogrnula se plaštem
satkanim od kestena,
mirisom toplim
kao misao nedopuštena,
ramena ponosita
krvlju se oboje
pod zrakama mjesečine
svoje heroje
broje...

Utapa se mlada,
prepuna života,
utapa u radosti
jesenjih ljepota,
uranja u boju,
uplovi u miris,
glazbu piše u se,
sva toplina gratis,
memoare sanja
zabilježene u viru
kad vjetar podigne
šarenu plahtu -
u hiru,
uspomenu crta
u dušu svoje duše,
kad se vjetru ćeifne -
neka samo puše...

Nema komentara:

Objavi komentar

 Nije još puno ostalo 2 cigarete i deci bijelog vina na dnu boce 1 tramvajska karta i rukavice kojima su se rašili šavovi Nema to veze Otvar...