srijeda, 29. kolovoza 2018.

ZALJUBLJENA U LJUBAV?

Suzom pišem retke ove...
Prolaziš kroz mene,
hodaš mi kroz snove,
pamtim dodire tvoje
kao i usne hladne,
same ostale su moje,
očajne i gladne...
Krvlju pjevam pjesmu boli,
usamljene retke,
kao ona koja voli,
nema te više,
ni onoga što 
naša ljubav bijaše,
dal` je bila uopće?
Sjenka sjene moje,
prašina i blato
ostalo je,
pometeno,
razasuto,
u zakutke zameteno,
vjerovala sam,
grijeh to moj je,
na autoputu
prema tebi ostavila
sve snove krojene udvoje...
Bolom divljim crtam riječi,
"u njima smisla nema" -
netko pametan će reći,
briga mene
za smisao i rimu
dok razdire me shvaćanje
da postojasmo samo u limbu
moje krivnje,
moga grijeha,
moje tuge,
moga smijeha,
moja želja bijaše,
hrana duši,
voda tijelu,
ritam žiću,
sastavio si me - cijelu...
Plovila s tobom
kroz snove svoje,
sanjala budna
najtoplije boje,
ljubila žarko,
podastrla poda te
tijelo ovo - samo tako
k`o da oduvijek se znamo,
prepoznala u tebi
slagalice svoje dio,
sjelo sve na mjesto
ti si pola mene - bio!
Jesam li sve 
u glavi svojoj umislila,
od bolesne želje
tebe svojim iscrtala,
fiksaciju svoju
u tvoj lik pretočila,
maštu svoju
tobom zvala?
Nedostaje mi što smo bili,
nedostaje mi što sanjasmo,
ma i da laž bijaše 
- nedostaje mi što smo htjeli!
Sjećanjima mojim hodaš,
dodirima kožu goriš,
usne moje ostavljaš
napol` suhe,
vječno gladne,
ostavljaš me kao svi
koji ostaviše 
one koje jednoć
voljaše,
da pitaju se cijelu vječnost
je li ljubav ikad bila
il` je samo u ljubav
zaljubljenost svoj prah ostavila?

utorak, 21. kolovoza 2018.

Živi...
Sjedni na vrtuljak
svoga ruleta,
okreni igru
do kraja svijeta,
zavrti kolo
pa na šta da stane,
ne diraj kuglu,
zaprosi dane.
Živi...
Ako zaboravit' nećeš,
u spomenar misli
i srca sjenku
lik moj zabijeli,
al' ne da crnoj
boju dadne,
samo da tragom
na spomen kapne.
Živi...
Zauzdaj arabera
tamnog k'o noć,
bez mene, vrijeme je,
u beskraj ćeš poć',
ne gledaj nazad,
tamo ni suzu
promijenit' nećeš
u lire muzu,
ni jedan biser
u kaplju blata,
ni jedan kal
u grumen zlata.
Živi...
Ostavi herca damu
na pijedestalu snova,
ljubavi svu galamu
u šapat izazova,
osjećanja dreku
položi pod noge njene,
poljupce svoje
utisni u sjećanje
ove žene...
...ali...živi!
Sa krila sanja
prašinu stresi,
poleti k sebi,
pronađi se - "gdje si?",
udahni život
u kosti svoje,
zaboravi utopijske
misli i boje,
zajaši jugo,
preskoči vale,
ostavi damu
i momente male,
sve pred tobom leži,
na dlanu ti pruža,
od nje ti bježi
i uzmi sve što
u paru snivaste...
...nju odreži...
Samo...živi....

srijeda, 15. kolovoza 2018.



LUPUS - part 3
Došli su neki novi nalazi. Odn. novi koji potvrđuju stare. Odn. nalazi koje ne mogu pročitati. Nalazi koje ni dr.op.prakse ne zna protumačiti.
Nalazi koje ni Kujundžić ne zna očitati.
Valjda neću na vječna lovišta dok se svi moji doktori vrate s GO koji traje i traje. I traje.
A možda bi mi bilo bolje na vječnim lovištima jer s obzirom na Google i njegovo očitanje nalaza - ili imam sifilis ( pazite se svi koji ste bili intimni samnom 😂😂😂 ) ili ipak imam SLE - SISTEMSKI LUPUS.
Da, te neke ACA su kod mene 220, a normalno je manje od 10. I taj neki ANA i neke điđebaje iz Petrove... Nemam pojma...
Zapravo, osim što me koža peče i na najmanji dodir vidim sve zvijezde, osim umora koji me baca k'o barku tramontana, osim što mi rupa na glavi glumi heliodrom i lice mi je blago potočkano - ja se osjećam zdravo.
I kao da se ovo sve događa nekom drugom.
Ipak, shitt, događa se meni.
Od sunca bježim k'o vampir od češnjaka. U dogledno vrijeme preimenovat' ću se u Drakulica. Ili Ernestica. Nekidan sam M.odvela na bazen. U 17h na +900 hodam u dugim rukavima i sa šeširom promjera 1,5m samo da me koja zraka ne ofrlji. I ipak, pod suncobranom i u prirodnom hladu, dobijem osip po faci.
Kortićka krema - run again!
Sjedim u kući i M.sjedi samnom. Pojačavam dojam najgore matere na svijetu. Vani sunce, mi u kući. Kako ne odvedeš dijete do Jaruna? Zašto u podne ne odete u kino? Zašto ne igrate badminton u 16h na dvorištu?
Izlazim tek u 19h progonjena osjećajem krivnje.
Po prvi put u životu jedva čekam da ljeto završi.



Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...