ponedjeljak, 17. listopada 2016.

Ponekad...ne, često se osjećam kao dam pala s Marsa i s ljudskom me rasom dijeli samo obličje...
Kompliciram, naravno. Zamaram se. Analiziram. 
Ne kerebečim se glupostima iz "Ljubav je na tripu" ili onom seljačkom, promiskuitetnom i nadasve degutantnom "Big brother"-u. 
Ne sjedim s kokošima na kavi i kokodačem o Maybelin-u satima.
Ne hodam po šoping centru 4 dana u potrazi za trapericama u kojima će mi dupe izgledati prčastije. Otfakaj dupe, plosnato je i nema mesa i kaj sad???
Ne stavljam masku na lice, ne pikam umjetne nokte, ne idem na depilaciju voskom, ne idem pedikeru ( al` to ne znači da imam zadebljanja na stopalima poput slonice ).
Ne smijem se glupim provalama.
Nisam srdačna pod mus.
Ne skupljam poznanstva u kantu vlastita života da bi me oni crpili i umarali.
Lako brišem poznanike.
I ne vjerujem nikome.
I ne, ne treba mi nitko.
Razmišljam...često i stalno razmišljam...Najčešće o ljudskoj gluposti...koja je beskonačna. čitam događaje u svijetu i reakcije tih guski na događaje u svijetu. Nema reakcija osim priglupog kesenja i prekrivanja ušiju i očiju da se ne vidi i ne čuje. 
Zabijanje glava u pijesak.
Dok  nas prče strahom mi se tresemo i skrivamo se od vlastitih sjena.
Strah od kazne.
Strah od progona.
Strah od ukora.
Strah od seksa.
Strah od pakla.
Strah od samoće.
Strah od neuspjeha.
Strah od grešaka.
Strah od ŽIVOTA.
Vječiti strah od nečega...Zato i ne znamo koristiti vlastite mozgove. Jer smo blokirani strahom od gotovo SVEGA.
Politički vođe straše nas masovnim oružjem, uništenjem, samouništenjem, ratovima, destabilizacijom valute, inflacijom...svime čime mogu.
Vjerski vođe straše nas kaznom i grijehom i paklom ukoliko ne slijedimo vjerno NJIHOVE propise.
Roditelji nas straše odbačenošću i bezvrijednošću ukoliko ne ispunimo NJIHOVA očekivanja.
Školstvo odn. sustav nas straši mogučnošću beskučništva i propaliteta ukoliko se ne UKALUPIMO u beskonačan red olovnih vojnika.
STRAH, STRAH i vječiti STRAH...
Interesantno je to. Oduzmi čovjeku slobodu, uzeti ćeš mu sve. A kako najlakše uzeti slobodu, a stvoriti privid iste? Utjerati čovjeku strah u kosti.
Mi samo mislimo da imamo slobodu odlučivanja.
A u principu - nemamo ništa.
Jer, radimo samo i isključivo ono na što nas obvezuje: obitelj, zakon i vjerska regulativa.
Kad ste zadnji put učinili nešto po vlastitom ćeifu? Kada zadnji put udahnuli zrak duboko u sebe?
Idemo psihijatrima jer smo depresivni i anksiozni.
Gutamo psihodelične droge i furamo se dopom.
Utapamo se u hektolitrima alkohola.
Vjerujte mi, prošla sam sve nabrojano.
Samo da bi na tren osjetili - SLOBODU.
ODSUSTVO FUCKING STRAHA kojim smo zadojeni.
ZADOJENI!!!!
Svi smo, prema katoličkoj vjeri rođeni slobodni birati između dobra i zla. Ali, nigdje ne stoji da nam je izbor vrlo ograničen. Jer, ljudi su okarakterizirali mnogošta kao "zlo" i pumpaju nas tim "zlom" od malih nogu. Zbir ljudskih pravila koji se 
Ne mogu se osvrtati na druge religije, ali u svakoj od njih glavno sredstvo "čuvanja" vjernika jest - STRAH.
Ne ljubav na koju smo pozvani i koja nas zove već upravo strah.
U nekim religijama muškarac može imati 4 žene. Te žene ne smiju ni zucnuti. Ok, ne diram se u to, ali to je njihova vjera i strah od vječne kazne. O kasapljenju ženskih spolnih organa, a sve zato što Bog to hoće, neću ni govoriti. A Bog sve stvori tako savršeno i sad se našli ljudi koji su rekli da Bog hoće da se reže djelo Njegovih ruku jer je "prljavo".
U našoj religiji ni pod koju cijenu se ne smiješ rastati. Gorjet ćeš u paklu. I tako dok muž ne zatuče ženu ili ona njemu odreže spolovilo pa jadnik iskrvari moraš šutjeti i trpiti jer je sigurno psihopatsko-sadističko iživljavanje - Božji plan.
Usud. 
Plan. 
Sudbina.
Poštuj majku i oca do te mjere da te hračkaju čim se izlegneš, bace te u kontejner na sred ulice ili te jednostavno slome psihički i emocionalno, ali ako im ti okreneš leđa u znak zahvale za učinjeno - gorjeti ćeš u paklu.
Idem dalje, dakle, ne smiješ osloboditi sebe od ljutnje ili frustracije kroz to da jednostavno saspeš čovjeku u lice što ga ide, rastaneš se ili jednostavno otfikariš svaku pijavicu koja ti siše krv nego se fino okreneš, naguziš i puštaš da se u tebe prišteka svaki idiot samo da ne bi gorio u paklu.
E pa neće ići!
Jer to nije bit Isusova poslanja na zemlju, dragi moji pismoznanci i farizeji. Citirajte vi i Antuntuna što se mene tiče, ali Vaše pismo i pismo duše moje uveliko se razlikuju. Ja Boga osjećam srcem. A Bog nije strah. Jer da je strah onda bi i naša tijela bila programirana da žive u strahu.
A nisu.
Nego strah rađa bolesti, ovisnosti, depresiju, samoubojstva.
Naša su tijela programirana da žive u slobodi.
Ne promiskuitetu.
Nego slobodi ljubavi uma, duha i tijela.
A ljubav je Bog.


Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...