Moj brak nije savršen...moj zakoniti također nije savršen...
Ja sama daleko sam od ideale...

Ali zato imamo savršeno dijete.

I ako smo nas dvoje tako nesavršenih ljudi uspjeli Božjom milošću napraviti teko nešto savršeno, to znači da smo i mi onako...čisto ok...zar ne?

Kako sam već pisala, rastajem se po ps-u...parne dane - poslijepodne, neparne dane - ujutro.
Kako biometeorolozi navijeste.
Smješko ili plačko-rastavljač braka...

A imam tu jednu susjedu koja me uporno obilazi i pokušava doznati kakav je moj brak. Sve nešto na finjaka: "Pa kaj bi ti da ti nema muža? Joooj, kak je on tebi doooobar!" - i tako te spike.

Kaj ti znaš kaj bi ja da nema mog zakonitog?!?!
Možda bih sve prodala i otišla živjeti u Zimbabve, možda bih lovila šišmiše i guštere, postala pripadnica plemena u kojemu vlada matrijarhat!
Možda bih jedrila oko svijeta ili kupila Orijent express i glumila Agathu Christie...
Možda, ali onako, možda bih si kupila otočić u Indijskom oceanu i tamo sadila papriku, paradajz, salatu, krumpire i rikulu...

Kaj tko zna kako bih ja bez njega???

I ta teza: "on je tebi dobar"???

Aha, super, prema mjerilima žene koja se nalazi u skloništu za zlostavljane žene.
Prema mjerilu moje naj frendice moj zakoniti rangira jako, jako nisko na ljestvici odnosa prema ženi.

Ne idemo zajedno na ljetovanja, zimovanja, u kino, predstave, večere, restorane...ne idemo zajedno NIGDJE!
Nikada nismo ni išli.
Moj zakoniti je "home-boy" s daljinskim u ruci.
Prošeće se do vrtne ograde i šlus!

Moj zakoniti nikada ne nosi vrećice iz dućana u kojem sam, by the way, bila solo, on je čekao na parkingu.
On nema manire jednog gentlmena.

Netko bi rekao da je on sirovina.
Možda i jest...

A možda je u šumi ;)
A možda je upravo onakav kakav treba biti...

Ali kada mi netko krene davati prosudbe o mom braku, o mom mužu, o meni i mom djetetu...MENI koja  živim taj brak, koja živim s tim čovjekom i koja odgajam to dijete...digne mi se kosa na glavi...majkemi...
Kada mi krenu pričati o zahvalnosti i nezahvalnosti, kada mi krenu savjetovati, a pojma nemaju jer nikada ni kavu samnom popili nisu, kada se zgražaju na moje opaske o svim njihovim glupim zaključcima...inteligencija na razini jedne obične bukve...

I zato, svim znatiželjnicima, svim prosuđivačima mojega braka, svim "dobrohotnicima" - ne, moj brak nije savšen...daleko je od ideale...
Ali dijete koje smo stvorili jest savršeno!
I kad zbrojiš nesavšene roditeleje u nesavršenom braku + savršeno dijete dobiješ = polu-savršenstvo.

Ja sam optimist kojemu je čaša uvijek polupuna.

Hev a najs dej!