ponedjeljak, 21. travnja 2014.

Evo me...već 3 tjedna sam ponosna i sretna nepušačica...

Osjećam se oslobođeno...osjećam se poletno, puna energije...osjećam samopouzdanje i radost...
Izbavila sam se iz ropstva ovisnosti...oslobodila sam se smrada i otrova...

Trčim po vrtu s Princezom i gle čuda?!?!

Ja DIŠEM!!!

Nosim Princezu, plešem s njom, vozim bajk ( s Princezom ( 17kg ) u sjedalici ) i nevjerovatno, ne osjećam pulsiranje u glavi i prsima, ne osjećam kako mi se dušnik steže, ne osjećam sušenje usta...

OSJEĆAM ZRAK!!!

Naravno da sam malo razdražljiva i onak, emotivnija, ali neke apstinencijske posljedice moram proći.
Najbolje u cijeloj priči je to da ja UOPĆE ne želim zapaliti!!!
Ni u trenucima najvećeg fajta sa zakonitim ni kad me Princeza izbaci iz takta svojim razularenim ponašanjem, ma ni sad kad me pere PMS - ja nemam potrebu zapaliti cigaretu!!!

Javim se...
:)


subota, 5. travnja 2014.

4. dan bez pljuge...

Nakon točno 20 godina pušačkog staža...

Ufff...hoću li ikada više osjećati pozitivu?
Hoće li ikada popustiti ova napetost?
Hoće li ikada nestati ova osjećaj tuge i beznadnosti?

Moj zakoniti i dalje dimucka oko mene...i dođe mi da ga zgazim kao bubicu jer mi njegova pljuga i miriše i smrdi istovremeno...jer me vuče i odbija...jer me doziva slatkim šaptom i govori: "Zapali meeeeee...."

A moja 3 godišnja princeza kao da kuži da mi treba miran okoliš, ona se cijela povampirila...nikad nije nešto posebno iskazivala poslušnost, ali ovih par dana...uffff...dizastr...

Javim se...valjda...




Pjesmom ti kažem: Ostavi floskule I isprazne fraze Kurtoazija gungule U šarene kutije upakirane Varljive neiskusnu oku Ispod hrabroga smiješ...