Tko piše povijest?

Tko je svoju objektivnost u stanju preptostaviti svojoj subjektivnosti?

Tko su povjesničari?

Individue koje su u stanju donijeti istinu u svoj njezinoj cjelovitosti baziranu na realnim činjenicama toga vremena?

Činjenicama koje su zapisali ljudi...subjektivni pojedinci...

Na čemu se temelji povijest?

Na viđenju ljudi, na zapisima tih ljudi, na njihovom intimnom doživljavanju određenih situacija.

Što je istina?

Pročitah nedavno 2 knjige o obitelji Borgia. To su sve skupa 3 knjige jer sam prvu pročitala u djevojačkoj dobi.

Obje gore navedene knjige napisale su povjesničarke.

I obje su pisale, dakle, o istoj temi.

Ono što je mene totalno zbunilo jest to da njih dvije kao da su pisale o dvije različite obitelji.

Njihov pogled na, npr. Sanchu od Aragona je toliko različit da ne možeš da se ne zapitaš, tko je tu lud???
Ne radi se o nijansama; prema jednoj dotična je svetica, a prema drugoj najgora razvratnica tog doba?!?!

Također, kada se radi o Lukreciji Borgia, prva tvrdi da je ista bila zmija u anđeoskoj pojavi, iznimno pametna, toliko intelektualno jaka da je i sam njen otac, Papa Borgia, tražio njene savjete u vezi svjetovnih stvari, hladna i proračunata, a ova druga povjesničarka prezentira Lukreciju kao nevinu, naivnu, dobrohotnu, u nekim situacijama pomalo glupastu i neiskvarenu djevu, žrtvu okolnosti kojima su je izvrgli njen brat i otac.

To je samo primjer...ima i puno knjiga o Templarima koje su u potpunoj kontradikciji jedne s drugima, ali neću sada i o tome jer nije u tome bit.

Bit je u subjektivnosti povjesničara koji pišu povjesne romane.

Što je istina???

To je ono što mene zanima.

Što su temelji naše povjesti?

Zar ono što netko napiše?

Kako su onda te povjesne činjenice toliko različite?

Uzmimo i primjer Napoleona, Leonarda da Vincija, Vincenta van Gogha...svih ljudi koji su na neki način ostavili svoj pečat u povijesti čovječanstva...ostavili svoj trag....

I netko danas, 500-600 godina nakon nečije smrti ide napisati roman o tom pojedincu. Prikupi sve činjenice i napiše 500 stranica. Obradi njegovu osobnost, izgled, intimne pojedinosti. 

Dođe netko drugi i napiše knjigu o istoj osobi, ali u njegovim očima ta osoba je potpuno drugačija od one opisane u knjizi prvog autora.

Na čemu se onda temelji naša povjest?

Na subjektivnim mišljenjima ljudi koji se baziraju na činjenicama toga doba koje se ispostave kao fiktivne i subjektivne jer su ih također pisali ljudi tog vremena i opet na svom subjektivnom viđenju stvari.

Zar to nije smiješno???
U potrazi za istinom dolazimo do 2, 3 potpuno suprotne istine.

Opet bazirane na viđenjima ljudi.

Ono što je za jednoga od njih neupitna istina, za drugoga je očita laž.

Čak i kada se radi o boji kose?!

Baš sam se eto, razočarala...

Nema činjenica...nema isključivosti...sve je onakvo kako mi to doživljavamo...