Početak i kraj

Ciklus života

Rađanje i umiranje

I ništa novo

Kovitlac emocija

Vihorom sjeverozapadnjaka razbarušen

U lokvama jesenjih kiša

Utopljen

Žiće uvelo 

I ništa novo...

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

25

Dijete. Djevojčica. 12,5 godina.

Žene koja je djevojčicu rodila odrekla se cijela familija. Majka, otac, brat. Nitko s njom više ne želi imati posla.

Baka i djed su dobri prema djevojčici.

Jedini uvjet je poslušnost. Bespogovorna poslušnost. I odlične ocjene u školi.

Kod njih je sigurno. Doručak, ručak i večera uvijek su dostupni. Topao krevet. Dani na plaži., kupanje, sunčanje, čajna i paradajz i sok iz kafića.  I "Santa Barbara".

Baka djevojčicu odgaja da bude dama.

"Nemoj pljuvati po cesti, narast` će ti miš!"
"Nemoj skakati na glavu u more, narast` će ti miš!"
"Nemoj se igrati s dečkima, narast` će ti miš!"

Djevojčica, nakon svake prekršene zabrane, trči u wc pogledati je li joj narastao taj "miš" kojim baka stalno prijeti.

Baka je žena - zmaj. Puno govori djevojčici protiv žene koja je djevojčicu rodila, svoje kćeri. Djed većinom šuti. Baka govori i protiv svoga sina, djevojčinog ujaka. Ona govori protiv svih. Nitko nije dovoljno dobar za nju. Ili su zamazani ili su propalice. Svi. 

Jedino djevojčica još uvijek uspijeva zadovoljiti njene kriterije.

Istovremeno uzdiže djevojčicu na sav glas pred sinom i njegovom djecom.

Sije sjeme mržnje.

Žena koja je djevojčicu rodila optužuje dijete za urotu s bakom. Viče na djevojčicu da ju je izdala, da djevojčica "sigurno pljuje po njoj zajedno s bakom i djedom", da je djevojčica "ista kao i svi drugi", da se djevojčica "prodala". Govori joj da je sebična, samoživa, egoistična. Da samo na sebe misli.

Djevojčica ne zna kako da se ponaša.

Lijepo joj je kod bake i djeda, ali ne zna kako dokazati žena da nije ni u kakvoj "uroti" za koju je žena optužuje.

Djevojčica se osjeća krivom zato što voli biti kod bake i djeda.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

24

Dijete. Djevojčica. 12,5 godina.

Tjedan dana nakon barikada, žena i Bakreni zagrljeni hodaju po nizbrdici koja vodi do zgrade u kojoj živi djevojčica sa ženom koja ju je rodila. Djevojčica ih gleda kroz prozor, čine se veseli, bezbrižni i zaljubljeni.

Djevojčici pulsira u ušima, grč joj steže utrobu, lice joj gori, ne može doći do zraka. Nečujne suze klize joj niz obraze. Osjeća se nemoćno. Izdano. Prevareno. Odbačeno. Osjeća da njen trud ne znači ništa.

Ona je ništa.

U sebi djevojčica umire. 

Nada umire. 

Bijes se rađa.

Djevojčica odlazi u svoju sobu. 

Ne namjerava im smetati.

Sama je. Guši ju mrak, njen mrak u koji ju povlače te nemilosrdne ruke očaja.

 "Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

23

Dijete. Djevojčica. 12,5 godina

Žena koja je dijete rodila upada u stan. Raščupane je kose. Krv joj ponovno curi iz nosa. Usnica joj je natečena i krvari.

Izbezumljeno viče:

"Molim te, kćeri, pomagaj! On će se vratiti po mene! Molim te, preklinjem, pomozi!"

Djevojčica ne zna što da radi. Brzo odlazi do ulaznih vrata stana i zaključava ih, Potom gura fotelju na vrata. Na fotelju naslanja ormarić za cipele iz hodnika. 

"Dobro je, mama, smiri se. Nema šanse da provali. Pogledaj, složila sam barikade." - djevojčica ponosno govori ženi dok ova puši jednu za drugom. Ženi se tresu ruke. Plače. 

Ponovno plače.

Zadnjih mjeseci žena često plače.

Djevojčica ju, ipak, nikada nije vidjela u ovako lošem stanju. Mrzi Bakrenog. Mrzi ono na što je spala žena koja ju je rodila. 

"Ovaj put ti stvarno obećajem, gotovo je između mene i njega. Obećajem ti. Ti i ja ćemo same živjeti. Predivno će nam biti. Obećajem. Ovaj put je stvarno."

Upaljen plamen nade.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

22

Dijete. Djevojčica. 12,5 godina.

"Bakreni" se vratio. U svom stilu, bahato, nadmeno is vječito nadrkanim izrazom lica. Možda i bolje, kad bi se nasmiješio izgledao bi kao karikatura. 

Bio je žilav, suh, mršav, ali nevjerojatno žilav.

Djevojčica je razočarana njegovim povratkom. Ženi su taman zacijelile modrice. One vanjske. 

Djevojčici nisu.

Stan im počinje izgledati kao šupa.

Velika staklena stijena na ostakljenoj terasi - kancelariji s natpisom ČAVOGLAVE pala je na ulicu još na sam doček Nove godine. Budala od Bakrenog ju je pokušala zatvoriti nakon što je ispucao svoje idiotske petarde i ona je izletjela iz svog ležišta i prosula se u milijune komadića na sred ulice.

Ženi je to bilo smiješno. 

Novi televizor su prodali, kao i veliki drveni stol za blagovanje. Sada su jeli na kauču i u foteljama i gledali jeftiniji televizor. Posuđe je bilo većinom polomljeno u njihovim svađama. Samo je ogroman stereo uređaj stajao pored zida. On je bio jako važan. Kada je iz njega treštalo sve misli bi se utišale.

Valjda i savjest.

Djevojčica je bila skromna. 

Voljela je jesti vruću juhu i jogurt sa šećerom.

Voljela je čitati knjige. Od kolegice iz razreda posudila je "Mi djeca s kolodvora ZOO" i mjesecima ju čitala uvijek iznova sve dok pojedine dijelove nije naučila napamet. I Christianini roditelji bili su rastavljeni. 

Voljela je biti sama, u tišini.

Djevojčica je mrzila stereo uređaj.

"Fragmenti sjećanja ničijeg djeteta"

21

Dijete. Djevojčica. 12,5 godina.

2 tjedna veze s Damirom završila su neslavno. 

Prvo i osnovno, djevojčica se nikako nije mogla opustiti u njegovom društvu. Ni u društvu njegovih prijatelja iz doma. Kad bi išli u šetnju, djevojčica je izbjegavala da ju vide s njim. On i prijatelji bi išli naprijed, ona s prijateljicama skroz otraga, kao da se ne poznaju. Ona instinktivno osjeća da radi nešto što nije primjereno djetetu njene dobi.

Drugo i ne manje važno, taj njihov prvi poljubac... Jebote...

Suton. Jedna od najljepših plaža na otoku. Sjede jedan do drugog i on zagrli djevojčicu. Konačno, ona okrene glavu prema njemu i on ju poljubi. On smrdi na slinu i na cigarete. Ona razmišlja o testu iz zemljopisa koji ju sutra očekuje.

Nije osjetila baš ništa osim srama.

Idući dan opet se ljube. Damir joj kaže da bi se trebala malo više koristiti jezikom. Djevojčica revoltirano i uvrijeđeno uzima svoju jaknu, kaže mu da odjebe i odlazi kući. Za nju je ta veza gotova.

Damir joj slijedeći dan, preko jedne od onih cura, poručuje da prouči kartu Italije. Misli da je jako pametan i da je on njoj "dao nogu". 

Ono što Damir, kradljivac tehničke robe ne zna, jest da je za djevojčicu ta veza završila onog trena kad je osjetila njegovu slinu ispod svoga nosa i došavši kući pokušala kalodontom isprati sjećanje na taj nemili događaj.

U oku odsjaj zaboravljenog lika

Prolivene suze iza šarenica

Imaginarna vizija rasutih mozaika

I ta ljubav kao kvarna imenica

Zamrznuta slika prašnog objektiva

Iskrivljena stvarnost tisuću zrcala

Osjećaji pod čizmom deminutiva

Eoni klečanja bez molitvenog klecala

Dahom zapečaćena sudbina

Potkupljeni suci nemilosrdna pogleda

Čežnja, čežnja - djetinjasta budalaština

Iskonska glad sebe samu ispovijeda