nedjelja, 5. prosinca 2021.


 Hladno je...

U sumraku sjenke

goleme postaju,

mrazom odjevene

k'o zvijezde blistaju,

tišinom dok hodam

pogled mi love,

tajanstvene siluete

studeni plove...


Hladno je...

U očima ljudi

ne nalazim žara,

ugasle misli

nadanja prastara,

na groblju snova

injem prekrivena

požutjela čežnja

odbjeglih sjena...


Hladno je...

U zagrljaju varljivom

dojučerašnjeg brata

gonjenog vlastitim

mustanzima inata,

sajam taštine

u naručju sjaja,

uspomena sjena

na rubu kraja...


Hladno je...

U stisku ruke

prijatelja sada

vlažna nervoza

izdaje vlada,

vrijeme k'o rijeka

sumanuto teče,

povjerenje sjenki

mahom isječe...


Hladno je...

Ulicom života

ugasle su lampe,

ljubavi što dale su se

u besmislene trampe,

prodani obrazi

dužinom autoputa,

beskraj đonova

snobizmom pluta...


Hladno je...

Koraci sami

hitaju dalje,

ka sjenkama snova,

u blistave ralje,

nadam se nekoj

utješnoj laži

"i drugi obraz"

tu više ne važi...

subota, 4. prosinca 2021.

 Gdje odlaze ničija djeca

I kojim kolosijekom

Vlakovi njihovi lutaju

U čijem sjećanju nijemom

Zaleđeni dah svoj skrivaju?


Čije ime nose ničija djeca

Biljeg sramote

Bez truna ponosa

Ispod zara mahnite sujete

Onkraj strasti, bezobzirnog kaosa?


Kako plaču ničija djeca

Usred studeni

Kapljice urešene ledom

Biseri ukradeni

Neželjeni red za redom?


Kako ljube ničija djeca

Vrelih usana bez pitanja

S osjećajem krivnje

U samoj srži vlastita bivanja

Srca skrivena u - inje?


srijeda, 1. prosinca 2021.

 Pusti da tišinom

Riječi svoje liječim

Da vriskovi zanijeme

U tminama šutnje


Besmislima kojekakvim


U dubini oceana

Koji tiho, tiše šuti

Ćutim bezglasne svoje krike

Krvlju jecam


Svijet ni ne sluti


Šuti, kažu

I ja - šutim

Na dnu mora ugaslih nota

Bespotrebnih violina


Tek mišlju zapjevušim


Pusti da zanijemim

Ispred zime

Zubi cvokoću bez zvuka

I dah šuti


Psst... Nemam čak ni ime


Šuti, tugo

Svijet sablaznih tvojom vikom

Smetaš, draga

U crnilu svojih riječi


U ogledalu - mojom slikom


nedjelja, 21. studenoga 2021.

 Samo ponekad

U suton pustim pitanje

Gdje smo zapeli

Nas dvoje

I - jesmo li bili

Nas dvoje

Ili sam oduvijek bila

Samo ja

U čežnji za tobom?

U suton ga puštam

K'o što i tebe pustih

A sebe raskomadanu

Na svjetlu dana 

Lešinarima savjesti

I sumnjiva ćudoređa prepustih.

Jaka sam ja

Ne love me sutoni

U mreže svoga zaborava

Ne pripadam u njih

Ionako su prepune 

Uspomena mojih




četvrtak, 18. studenoga 2021.

 Zaboravili smo dah

I zaboravili smo leptire

U bespuće obrisanih sjećanja

Pospremismo nadanja prah


Obmana


Zaboravili smo poglede

I zaboravili smo isprepletene prste

U pustinji pod nemilim suncem

Lešinarima ostavismo mile besjede


Utopija


Zaboravili smo da smo jedno

I zaboravili smo prstenjaka sponu

U grotlu razočaranja

Utopismo živote poprilično bijedno


Sujeta



petak, 5. studenoga 2021.

 Imaš li šifru

Dijagnozu za dušu što gasne

Pilulu plave boje

Ma jbg, daj bilo koje


Napiši mi recept

Udijeli terapiju da oživim

Daj da barem na trenutak

Oćutim spokoja dašak


Upiši u moj karton

Ludilo očaja i kapljice krvi

Sakrij me iza floskula

Onkraj zastora sramotnoga bola


Stavi me u ladicu

Odmah pokraj onih što ishlapiše

Sjenka moja ispod duge bježi

Za tugu nema: "Otvori i reži!"


( svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna)







utorak, 2. studenoga 2021.

 Ne pitaj me više

Kojim lišćem koraci moji šušte

Ni gdje počinje moj put

Ni koje kiše po stazama sjete pljušte


Ne pitaj me, dušo

Koje boje moju sjenu pletu

Otkud dolaze slova ova pomiješana

Bojama čije jeseni kolopletu


Ne pitaj me jer ni sama ne znam

Čak i ime moje k'o da nije

U odrazu lokve pored puta

Lik neke strane žene mi se smije


Ne znam kuda ove noge hrle

U mirisu juga što obavija stazu

Vihorom sjećanja na dodire kapi

Dal' na kišu ili - suzu


Ne pitaj me zato, moje zlato

Zašto ljubim sve što gasne

Zašto grlim što nestade u trenu

I zašto moje riječi tebi nisu jasne


Ne pitaj me, ne budali

Otkud dođoh ni gdje pođoh

U trenutku cijela tu sam

Sa jeseni u čas - prođoh



 Hladno je... U sumraku sjenke goleme postaju, mrazom odjevene k'o zvijezde blistaju, tišinom dok hodam pogled mi love, tajanstvene silu...