Utopljenici u lažima

Željni biserja bačenih pred svinje

Željni ljudskosti celofana omotanih obećanja

Dižemo i ruke i krik upomoć

Uzalud... 

Pucaju blicevi selfija humanosti

Glasno krule želuci pretrpani kamenjem laskanja

Aplauzi klize niz grlo poput kvasine

Okus žuči neispovijeđenih grijeha

Uzalud... 

Izjede opor znoj utrke samopravičnosti

Bezlične siluete

Smežurani, usamljeni baloni bez helija

Ostadoše silikoni u usnama

Bez iole razuma

Uzalud... 

Grcamo u smradu usamljenosti

Uzimamo otpatke iz kontejnera emocija

Samo laži, utješne kapljice opijuma samoobmana

I šarena vitrina polupanih čajnika uspomena 

Uzalud... 

Na stup pohlepa privezani

Izgaramo kroz plamene jezike vlastitih ega

Prodali obraze za korak do pijedestala

Punimo rupe između aplauza

I sjedala umrlih obožavatelja

A sve - uzalud... 

Tebi

Koji ispod osmijeha što ti lice zari

Skrivaš beštije koje te gone 

U snove nemirne ulaze 

I znojem ti umivaju lice 

I srsi dok niz kralježnicu naježenu prolaze 

A u glavi pitanje

Je li vrijedilo? 

Tebi

Koji u zagrljaj privijao si čelik hladan 

Mjesto tople dojke žene, ljubavnice 

Kurve! 

I grijao te čelik poput ognja

Ognja strave, užasa i - jave

I lavinama straha plovio

I za mene i za dijete moje

Tebi 

Koji ispod nosnica

Miris paljevine kao biljeg nosiš

Snove svoje mijenjao si za košmare moje

Na fotografijama koje se ne lijepe u albume

I sve uspomene ljudi nekih nestvarnih 

I dana čudovišnih

I zemlje pod noktima 

I tebi 

Koji trobojnicu poput vela ponosa

Oko sebe nosiš

Poput melema koji rane liječi 

A krv pod koprenom curi

I peku suze

I lome se kosti

Vidi li te itko? 

Da, tebi

Koji si na plećima domovinu ponio

K'o Atlas mojega svijeta

Digni glavu i pogledaj gore! 

Nebo se ovdje plavi zbog tebe

I trava zeleni i ptice lete - zbog tebe 

I dijete je moje - dijete - zbog tebe

I ja jesam - zbog tebe

Da, tebi, tebi - hvala... 

Jesi li ikada plakao bez suza? 

Slane kapi slijevale se unatrag

Jabučice gorjele od užarene boli

U sljepoočnicama metak

Il' dva

Bubanj ruskoga ruleta, jedno tane previše

Jesi li ikada plakao bez jecaja? 

Uroba vrištala u grču nemoći

I otkidalo se meso od kostiju

Popucale sve tetive

Vrisak gluhe tišine

Nijemi očaj koji iska zraka

Jesi li ikada plakao bez tuge? 

Sažvakala te njena tama, progutala

Čak i ime tvoje prekrila sobom

Pa sjediš u blatu

Neprepoznatljiv ispljuvak

Izobličena masa njezinih pipaka

Jesi li ikada plakao bez plača?

Preliven ljepljivom krvlju krivih izbora

Ogrnut svim svojim pogreškama

U lice ti se cere upirući prstom

"Put do pakla, ionako

Popločen je dobrim namjerama" 

Jesi li ikada plakao?

 Voljela bih ljubljena biti

Pod nečijim se ramenom malenom osjetiti

Usne tople bez isprike ljubiti

Pa u naručju nekom sigurna usnuti

Ah, što su moji snovi

Nego puste tlapnje

Zrelost nije emocija

Utjehe i čežnje

Ipak, voljela bih da me ljubi

Da me k'o kap vode nosi

Da mi kose nježno mrsi

Da me od sjena mojih štiti

Ah, dijete ja sam

Reć' će mnogi

Siromašni realisti

Cinizma sinovi ubogi

A ja, evo, voljela bih tugu zaboraviti

U nečije srce ime svoje utisnuti 

U krilu nježnom dušu smiriti

Voljela bih ljubav za života upoznati 

PROLJETNA 

Probudi me

Kada proljetno sunce

Zrakama svojim pomiluje

Sva usnula obećanja

Ili ono što od njih ostalo je 

Probudi me

Kada zumbuli zapjevaju

Mirisnim klobucima ponosnim

Razgale duše u sjećanju 

Da te još malo više zavolim

Probudi me 

Kada se ptice počnu vraćati 

I kada gnijezda sviju na baš našem krovu 

Kada se stope i čežnja i strast 

Kao u naručju ljubavnikovu

Probudi me

Kada leptir odmori dušu svoju

Hedonistički usred livade žutih narcisa

Nakon zime stoljeća 

Uskrsne ljubav poput feniksa

... iz leda i pepela... 

 Nije to što ja poznajem tebe

Već je to što ti poznaješ mene

Od svih ljudi na ovome svijetu

Samo ti ćutiš moje sjene

U zidove tvoje utkano je ime moje

Ulicama uspomene vuku se i danas

Dio sam bure i vala i soli

Moji grijesi u tebi nestaju učas

Nije to što ja tebi hitam

Već je to što ti mene zoveš

Bezglasnom hukom bure nutrine

Bez prestanka ime moje šapućeš

Razlivena moja su djela parkovima tihim

Kojima pjesnici recitiraju poeme

Oproštene sve su krivnje

U kanal bačeno je teško breme

Nije to što si mi adresa prva

Već ti meni spokoj nudiš

U svakom kutku mene same

Ti sam sebe, grade, gradiš... 

Sretan ti rođendan, Senju, grade!!!

 Nema veze

Govorah stoljećima zidovima od betona

I putevima od prašine satkanima

Bespućima prilagodbi 

Poput kameleona

Nema veze

Treperim u ritmu ušljivih parola

Propuštam kiše kroz ledene prste

Grč pokriva ledena krinka

Ohola

Nema veze

U meso sam ušila nesterilnom iglom

Fraze i riječi i bez zareza slova 

Pulsira tkivo, buntovno, živo

Očaja krikom

Nema veze

Kroz objektiv boju obojat' ću svoju

Paletom tom zavesti mnoge

Slatko, još slađe utopiti sebe

U krvi, suzi i - znoju